U Vukovar smo stigli u ranim jutarnjim satima. Nad gradom oblaci i vjetar koji pripovijeda o sudbini ljudi ovoga grada. U Memorijalnom centru dočekalo nas je osoblje i uputilo na prvo predavanje o Domovinskome ratu. Opkoljeni Vukovar izlagan je neprekidnom topničkom razaranju i bombardiranju i postupno pretvaran u ruševine. Život stanovnika odvijao se u podrumima. Glas opkoljenoga grada bio je Hrvatski radio Vukovar, poznati glas novinara Siniše Glavaševića. Borbe vođene od sredine listopada ubrajaju se u najteže bitke Domovinskoga rata. Nakon tri mjeseca borbi, Vukovar je između 18. i 20. studenoga u cijelosti okupiran. Tada je u gradu bilo približno 15 tisuća ljudi.

Nakon predavanja uslijedio je obilazak izložbenih prostora Memorijalnog centra Domovinskoga rata, a potom smo se uputili prema Trpinjskoj cesti u Spomen dom hrvatskih branitelja gdje je postavljen spomenik vukovarskom heroju, generalu Zadri i spomen na sve branitelje Trpinjske ceste koji su životom i djelom trajno obilježili obranu Vukovara.

Posebnu ulogu u ratu odigrala je vukovarska ratna bolnica čije je osoblje iskazalo nadljudske napore, požrtvovnost i trud pri pružanju pomoći ranjenicima u neljudskim uvjetima. Posjetili smo Mjesto sjećanja – Vukovarsku bolnicu, izložbene prostore i prikaz ratnih zbivanja unutar bolnice u jesen 1991. Ondje je kronologija svih događanja, kao i imena ranjenika, liječnika i medicinskog osoblja koji su ubijeni ili se i danas vode kao nestali. U nekadašnjem atomskom skloništu, uz pomoć lutaka, prikazani su ranjenici u krevetima, novorođenčad, djeca. Kakvo je bilo njihovo djetinjstvo? Nije bilo svježeg zraka, igre, lopte… Svakodnevna pitanja. Gdje je moj tata? Neizvjesnost, što donosi sutra?

Kao pomoćna bolnica poslužio je i Borovo Commerce, skladišni centar tvrtke Borovo, utočište za mnoge. Prije okupacije zapaljen i srušen. Mnogi su ubijeni ili odvedeni u logore.

Nijemi svjedok rata je masovna grobnica na Novom groblju, danas Memorijalnom groblju žrtava Domovinskog rata, 938 bijelih mramornih križeva i središnji spomenik u obliku otvorenog križa koji simbolizira žrtvu Vukovara. U sredini gori vječni plamen.

Šest kilometara istočno od Vukovara nekadašnje je uzgajalište stoke Ovčara. Ondje su u hangarima bili logori kroz koje je prošlo mnoštvo zatočenika. U spomen na žrtve hangar je pretvoren u memorijalni centar. U spomen na 200 ranjenih branitelja i civila iz vukovarske bolnice mučenih i pogubljenih na Ovčari, podignuto je Spomen obilježje Ovčara. Na crnom obelisku provlači se raspuklina u obliku križa u čijem je središnjem dijelu silueta ranjene golubice – simbol svih masovnih grobnica.

Ona nas ravnica, ako oslušnemo, opominje. Jesmo li dovoljno ponizni da na trenutak zastanemo i poslušamo. Hoćemo li čuti posljednje riječi napaćenih i onih koji su se pridružili Gospodinu? Dovoljno ponizni da nam to mjesto bude sveto. I da cijenimo ono što imamo, svoju obitelj, svoje prijatelje, svoju braću. I ono što smo, na kraju našega puta, naučili u Školi mira. Da cijenimo mir jer je to nešto neprocjenjivo. Nitko nema pravo oduzeti nam mir. Oduzeti nam život.

Otvorimo srca i budimo ponizni. Volimo svoju domovinu. „Grad – to ste vi! Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe!“ riječi su Siniše Glavaševića. Ne zaboravimo ovaj grad i one kojih više nema.

Neka on i ovaj posjet zauvijek ostane u našim srcima.

Mirela Nedić