Danas smo se okupili kako bismo se prisjetili jednoga grada, njegove hrabrosti, boli i žrtve. Odali počast svima onima koji su u ratnim stradanjima izgubili svoje živote, svoje domove, svoje najmilije, ali i svoje djetinjstvo.
Naši učenici nisu živjeli u vremenu kada je Vukovar prolazio kroz svoje najteže dane. Oni poznaju svijet školskih zvona, dječjeg smijeha, prijateljstva i bezbrižne igre.
No, upravo su takav svijet nekada poznavala i djeca Vukovara. Sve dok jednoga dana rat nije prekinuo njihovu svakodnevicu.
Učenici su sudjelovali u snimanju filma koji je pokušaj da kroz dječje oči ispričamo priču o onome što rat oduzima, o praznini koju ostavlja i o sjećanju koje ne smije izblijedjeti.
Jer neke priče ne smijemo zaboraviti.
Ne samo zbog prošlosti, nego i zbog budućnosti. Zbog mira. Zbog svakog djeteta koje zaslužuje bezbrižno odrastanje.
Prisjetili smo se i djece čija su djetinjstva prekinuta.
Upalili smo svijeću kao znak poštovanja uz obećanje da ćemo čuvati mir.
(Mirela Nedić)




























